U gledanju hororaca navodno uživamo zato jer je riječ o kontroliranom strahu, odnosno potpuno bezopasnim adrenalinskim naletima od kojih nam srce brže zakuca, a samim time se znatno popravi raspoloženje. Doduše, to ne vrijedi za vizualne tipove koji gledaju japanske hororce nakon kojih ih
defektna bijela djevojčica s crnom kosom progoni svaki put kada zatvore oči.

No, što kada bi se našli u situaciji poput nekog od junaka npr. Teksaškog masakra motornom pilom? Što mislite kolike su vam šanse za preživljavanje i imate li ih uopće? Možda vam je sama ideja o virusu koji mutira i pretvori ljude u zombije smiješna, no sjetite se kako su se Julesu Verneu smijali kada je pisao o podmornicama... krah burze, zaoštravanje odnosa između svjetskih velesila... a da ipak reda radi proučite što se iz horora može naučiti o preživljavanju u izvanrednim situacijama?

BEZ MILOSTI

Većina hororaca koji uključuju zombije po jednom su pitanju vrlo precizna i jasna – TO više nije vaš brat, sestra, muž, roditelj, bilo koja srcu draga osoba. Sekunda suosjećanja može vas stajati života, a onda više nema povratka. Poprilično je jasno kako ćete prepoznati je li netko prešao na stranu nemrtvih i reagirajte što je brže moguće. Uglavnom je dovoljno raznijeti im glavu. Ako je riječ o sporim zombijima, imate sreću jer za njih barem ne trebate biti u vrhunskoj kondiciji, no ako im je virus dao nadljudsku snagu, najbolje bi bilo da si nađete sklonište u kojem ćete se nabildati (sjetite se Willa Smitha) ili već od sutra ubacite sat vremena žešće rekreacije u svoju dnevnu rutinu (to će vam biti od pomoći i ako zaratimo s računalima).

PRIBRANOST

Ovdje ne treba previše objašnjavati. Ako slučajno niste primijetili, oni koji "padnu" prvi u većini su hororaca oni koji paničare. Bili muškarac ili žena, ne dopustite si da vas obuzme panika. Ako je potrebno, upišite nekoliko satova joge kako biste naučili disati i tu tehniku primijenite u kriznoj situaciji. Velika je vjerojatnost da vas smak svijeta neće zateći same, dakle prepustite ulogu paničara nekome drugom u društvu. Ako ostanete sami, valjda vam je jasno da je pribranost jedino što vas može izvući.

VERUJ

Kao da bi netko, da ga sada pitaju, priznao da vjeruje u duhove, zubić vilu, zidove koji krvare i slično, no ako vam dijete, nećak ili kućni ljubimac pokušavaju sustavno dati do znanja da nešto u vašem domu nije kako treba, barem ih saslušajte (a bolje bi bilo i da provjerite o čemu se radi). Sjene u mraku, pokućstvo koje se kreće, problemi s elektrikom, neobjašnjive pojave, nagla oboljenja ukućana nakon što se promijenili mjesto stanovanja... za početak provjerite je li vam zgrada izgrađena na indijanskom (ili nekom drugom) groblju, a nakon toga se bacite na savjetovanja s provjerenim stručnjacima u ovim terminologijama (astrolozi, rašljari, istjerivači duhova itd.)

BEZ GLUPIH PITANJA

Sami ste u kući. Znate da ste sami u kući. Nema nikakvog razloga zbog kojeg se netko od vaših ukućana ili bližnjih ne bi predstavio da nenadano bane u vaš dom – dakle umjesto da oprezno hodate po polumračnom stanu i postavljate glupa pitanja poput "tko je to?", radije nađite nešto što će vam poslužiti kao oružje i počnite tražiti izlaz ili način da pozovete susjede, policiju, bilo koga drugoga osim manijaka koji vam se šulja po stanu u gluho doba noći.

NE OKREĆI SE

M da... Napokon ste svladali neprijatelja/čudovište/manijaka koji naizgled bespomoćno/beživotno leži na podu. Ključna riječ ovdje je NAIZGLED! Elem, ne okrećite mu leđa, ne spuštajte oružje kojim ste ga upravo zakucali za pod, ne ispuštajte uzdahe olakšanja (posebno ako se neprijatelj odaziva na ime Jason). Zakucajte ga još nekoliko puta, odsjecite glavu, spustite ormar na njega i zatim oborite olimpijski rekord trkom do prve osobe za koju mislite da vam može pomoći.

PREČICE SKRAĆUJU ŽIVOT

Krenuli ste na izlet s ekipom (ili u paru), dakle već u startu se prepostavlja da imate vremena, što će reći da nema apsolutno nikakvog razloga zbog kojeg biste trebali skrenuti s puta/ceste koja se nalazi na karti te na osnovu nekih poluinformacija lokalnog stanovništa sumnjiva genetskog koda kraticom pokušali stići do svog odredišta. I da, naravno da je vaša majka imala pravo kada je rekla "ne vjeruj nepoznatima". Nikome ne treba vjerovati, posebno ne onima koji sviraju bendžo i nemaju prednje ili neke druge zube. Pokvario vam se auto? Ne ostavljajte ga izvan svoga vidnog polja, ne prihvaćajte mogućnost da će popravak biti tek za koji dan makar to značilo da ćete iskeširati svu svoju ušteđevinu (život naime nema cijenu), ako vam se učini da su svi pretjerano ljubazni prema vama, ne prihvaćajte ništa što vam je ponuđeno za konzumaciju. Zvuči paranoično? To je mislio i onaj par koji su seljaci žrtvovali čudovištu iz šume kako bi imali bogat urod svake godine... P.S. Ako već idete u prirodu, nemojte se ponašati kao zlatna mladež. Uzmite sve što bi vam moglo trebati, od noža, konopa, upaljača, karte i slično... Dobro je znati i da se na izlete ne ide u cipelama s visokom potpeticom, doduše, ako je do Cloverfielda, štikle se ne preporučuju ni za tulume...

KORISTI SVETLO

S obzirom da smo ipak u 21. stoljeću, uistinu nema potrebe da usred noći bauljate kućom s baterijom u ruci. Isto vrijedi i za istraživanje nepoznatih prostora. Ono što znamo iz horora je da sranje nikad nije gotovo dok traje noć. Budite pametniji – pričekajte danje svjetlo ako vam je iz nekog razloga onemogućeno koristiti se svjetlima u prostorijama. Uostalom, zašto biste uopće ulazili u nepoznato, u kuću usred mraka kad znate da je znatiželja ubila sve, osim mačke.

DVOJE VIDI, ZNA VIŠE...

Bilo da vas je dvoje, troje ili četvero, bilo da vas progone zombiji, nešto je u šumi oko vas, nestalo je struje u idiličnoj kućici na vrh brda gdje nitko ne može do vas – ne razdvajajte se. Osim što, ako ostanete zajedno, imate više ušiju, više očiju i što dvije glave znaju više od jedne, ako dođe do konačnog obračuna, imat ćete priliku čuvati jedni drugima leđa postavivši se u krug odbijajući napad (Od sumraka do zore). U biti, ako netko iz grupe predloži da se razdvojite, ubijte ga odmah, zbog njega ćete kad tad svi nastradati.

NAPUŠTENA MESTA

Ne može biti jednostavnije – naišli ste na napušteni grad? Budite sigurni da postoji dobar razlog za to, pokupite se i prije nego ste povukli ručnu u želji da malo razgledate. Isto vrijedi i za polja kukuruza – ako vam se jede kukuruz, pričekajte do sljedećega naseljenog grada. Apsolutno ništa što vam padne na pamet nije romantično u poljima kukuruza, čak ni mala djeca koja njima lutaju nisu slatka.

NE ZABORAVITE...

I za kraj nekoliko brzopoteznih... Neka vam mobitel uvijek bude pun i baterija napunjena. To vrijedi i za automobil. Koliko god daleko išli, nikad si ne dopustite da budete na knap s benzinom (i ne izbjegavajte servis automobila). Uvijek provjerite stražnje sjedalo auta. Ne kupujte kuću iz koje su se prethodni vlasnici nenadano iselili. Također izbjegavajte one koje na sebi imaju obilježja zbog kojih postaju popularna mjesta za održavanje crnih misa i slično. Pregazite autostopera kojeg ste već jednom prošli. Ako neko dijete u vašoj blizini počne govoriti jezikom koji ne može nikako znati i počne plakati na svetim mjestima, ubijte ga. Kada sve naizgled (opet ključna riječ) završi, nemojte početi pričati o svojim planovima za budućnost – to obično znači da nećete imati budućnost...